Kruha preko pogače: Razmišljanja o suvremenim brakovima
Razgovaram s prijateljicom i prijateljem o složenim pitanjima koja oblikuju naše ljubavne živote u 21. stoljeću. “Zašto oženjeni muškarci varaju svoje žene i traže avanture preko interneta?” pitam prijateljicu. “Ako pišeš blog, nazovi ga ‘Kruha preko pogače’,” predlaže ona.
“To je idiotizam,” odgovara prijatelj. “Mislim da bismo ljude trebali početi razlikovati po karakteru, kao što razlikujemo bukvu od hrasta ili breze.”
Razumijevanje motiva
“Kaže da se žena ne želi seksati s njim?” pita prijateljica, tražeći dublje razloge za nevjernost. “Ima i toga,” odgovara, “moj bivši muž me opanjkavao da sam frigidna, a naši susreti su bili samo ‘završni seks’.”
Suočavanje s predrasudama
“Na sudu je tvrdio da nisam bila ‘klasična žena’ jer nisam kuhala i bila previše doma,” dijelim svoje iskustvo. “Upoznao me kao ambicioznu ženu koja je radila za tri redakcije, organizirala događaje i vodila projekte, a ne kao kućanicu.”
Idiotizam ili frustracija?
“Pitala sam ga je li psihopat jer ako nema emocija i moralni kompas, onda je sve uzalud,” nastavljam. “On tvrdi da je dobar muž koji kuha, sprema i brine se za obitelj.”
Seksualna frustracija ili nešto više?
“Kaže da je seksualno frustriran i ne dobiva ono što treba,” razmišljam naglas. “Ali ako je to slučaj, zašto ne riješi problem umjesto da vara?”
Dilema braka u modernom društvu
“Zašto bi netko ostao u braku ako želi biti s drugima?” pita prijatelj. “Ako želiš slobodu, budi iskren i rastani se, ili se ispričaj i popravi što nedostaje.”
Zaključak: Odnosi kao tunelski posao
“Odnosi su kao tunelski posao; nema smisla ako se kopa samo s jedne strane,” zaključuje prijateljica. “Ako nema uzajamnog truda, energija nije beskonačna.”
Kućanski poslovi: Više od obaveza
Kućanski poslovi često se smatraju trivijalnim, ali oni su zapravo temelj koji održava svakodnevni život. U modernom društvu, gdje oba partnera često rade, podjela kućanskih zadataka može biti izvor napetosti.
Redefiniranje uloga
“Na sudu je tvrdio da nisam bila ‘klasična žena’ jer nisam kuhala i bila previše doma,” ponavljam svoje iskustvo. “Ali nije li ironično? Upoznao me kao ambicioznu ženu koja je radila za tri redakcije, organizirala događaje i vodila projekte. Nisam bila kućanica koja će kuhati MU svaki dan.”, naglašavam.
Vrijednost kućanskog rada
“Jednom je usisao stan i osam godina braka je govorio o tome kao da je izgubio nogu u ratu,” kažem prijateljici s ironijom. “Kao da njegovo postojanje samo po sebi treba biti razlog za slavlje. Govorio bi: Usisao sam TI stan.”
Podjela odgovornosti
“Zar kućanski poslovi nisu odraz brige i poštovanja prema zajedničkom životu?” pitam. “Ako jedan partner preuzme sve, dok drugi uzima to zdravo za gotovo, to stvara neravnotežu koja može dovesti do nezadovoljstva.”
Kućanski poslovi i odnosi
“Kućanski poslovi nisu samo fizički zadaci; oni su simbol partnerstva i timskog rada,” zaključujem. “Kada se obaveze pravedno podijele, to jača veze i pokazuje uzajamno poštovanje.”
Rastava Braka: Složena Odluka
Rastava braka nikada nije jednostavna odluka. Ona nosi sa sobom težinu emocionalnih veza, zajedničke povijesti i često, zajedničke djece. U modernom društvu, gdje se individualizam cijeni, rastava se može činiti kao logičan izbor kada odnos više ne funkcionira.
Zašto ostati?
“Zašto bi netko ostao u braku danas?” pita prijatelj. “Ako odnos ne donosi sreću, ako je ljubav nestala, ako je povjerenje izgubljeno – što ostaje?”
Ekonomski razlozi
“Možda su razlozi ekonomski,” razmišljam. “Dvoje ljudi može odlučiti ostati zajedno jer financijski, to ima smisla. Rastava može značiti prodaju doma, podjelu imovine, pa čak i promjenu životnog standarda.”
Djeca i obitelj
“A kaj ima djecu pa se nemre rastati?” pita prijateljica. “Djeca su često ključni faktor. Roditelji mogu odlučiti ostati zajedno zbog stabilnosti i dobrobiti djece, čak i ako njihov međusobni odnos nije idealan.”
Socijalni i kulturni pritisak
“Postoji i socijalni pritisak,” dodajem. “U nekim kulturama, rastava je još uvijek tabu. Ljudi se boje osude, gubitka statusa u zajednici, ili jednostavno ne žele biti etiketirani kao ‘razvedeni’.”
Strah od samoće
“Strah od samoće može biti snažan motivator,” nastavljam. “Neki ljudi se boje da neće naći novu ljubav, ili misle da je bolje biti u nezadovoljavajućem braku nego sami.”
Nada u promjenu
“Na kraju, neki ostaju jer se nadaju promjeni,” zaključujem. “Vjeruju da se stvari mogu popraviti, da će partner promijeniti ponašanje, ili da će vrijeme izliječiti rane.”
Svaki odnos je jedinstven, a razlozi za ostanak ili odlazak iz braka su osobni i duboko ukorijenjeni u našim vrijednostima, strahovima i nadama. Ovaj blog ne nudi jednostavna rješenja, već poziva na razmišljanje o tome što svaki pojedinac smatra važnim u životu i odnosima.
U konačnici, “Kruha preko pogače” nije samo priča o braku i nevjernosti; to je priča o ljudskoj potrazi za srećom, ispunjenjem i smislom. Kako se društvo mijenja, tako se mijenjaju i naši odnosi. Možda je vrijeme da preispitamo tradicionalne uloge i očekivanja, te da pronađemo nove načine za izgradnju zdravih i ispunjujućih veza.
Svi navedeni razlozi za prevaru su samo jeftini izgovori. Ljudi koji varaju to rade iz vlastitog nezadovoljstva i nesigurnosti pa si time dižu ego, dok istovremeno padaju u drugim očima na samo dno. Kao što je infantilno mijenjati osobu iz ambiciozne u kućanicu, tako je i djetinjasto i naivno vjerovati da će se preljubnik (kao i nasilnik) samo tako “popraviti” i da će sve opet biti bajka. NEĆE!
Oni što pak odluče ostati u nesretnom braku (iz bilokojeg razloga) pomalo će uvenuti od nezadovoljstva i frustracija, istovremeno se pretvarajući u tipično gunđalo kojem su svi krivi za sve sem njega/nje same. Kukavica kuka, a meni je od takvih muka. Sreća prati hrabre, pa uzmimo život u vlastite ruke i ako ne ide mijenjajmo što možemo. Sebe, pogled na svijet, način na koji riješavamo probleme, adresu, posao, …
Nitko nije nezamjenjiv, život je jedan, a jako je važno biti ono što jesmo. Ako to ne možemo s osobom s kojom smo u braku onda izađimo iz tog odnosa i budimo najbolja verzija sebe pa i po cijenu samačkog života. Ostati pak “zbog djece” je također izgovor jer djeca sve osjete pa tako i nezadovoljstvo roditelja u međusobnom odnosu. Čemu na taj način učimo djecu? Da su vlasiti osjećaji nebitni i da smo sami manje vrijedni? Da je ponižavanje (obično žene, ali postoje iznimke) normalna stvar i da treba šutjeti i trpiti? Kućanski poslovi nisu sramota i svakako nisu obaveza samo jednog člana kućanstva. Zajednički život treba biti upravo to – ZAJEDNIČKI. Ako toga nema onda je bolje otići dok je vrijeme….