Koronavirus #OstaniDobro
Psihološki savjeti koji će nam pomoći preživjeti izolaciju
Najveće je umijeće kada čovjek može ostati sam sa sobom, u potpunoj izolaciji bez interakcija. Suočavati se sa svojim strahovima, neizvjesnošću, pitajući se do kada moram izdržati?
Na to pitanje, trenutno, nema odgovora ali ne znači da ga kroz nekoliko tjedana, mjeseci ili godina, neće biti. Uvijek čovjek, makar polako, dolazi do svih odgovora. Izlazi iz pećine na svjetlo uz pratnju straha.
Mada sam život provela uglavnom u neizvjesnosti, kao freelancerica, kojoj ovakvo preživljavanje u ekonomskom smislu nije neka novost. Točno ovaj osjećaj, kada ste namjerno gurnuti u taj podređeni status neizvjesnosti. To sad proživljava cijela Planeta.
I dalje neizvjesna u svojoj ekonomskoj realnosti, plaćanja doprinosa, kredita, računa, hrane, vina, knjiga odlučila sam da nešto moram napraviti za cijelo društvo. Bolje da pomognem. Treba proći kroz ovaj zastoj emotivni, ekonomski, društveni. Ionako to sve već znam, tu neizvjesnost s kojom plešem valcer već 20 godina. Ranije ali i baš sada dok pišem, pitam se, zašto nisam “ćato” koji sretan premeće besmislene formulare dajući si na važnosti i svrsi. Po završenom radnom danu ide kući. Zašto sam izabrala put koji jesam? Da nisam, sada bi me plaća veselo čekala, a ja bih radila od kuće, ovako nemam ni jednu gažu jer sve je otkazano!
U tom misaonom koprcanju prije neki dan pročitala sam objavu na društvenim mrežama Jasminke Sabol Mužinić, profesorice psihologije. Odmah sam joj napisala “stvarno volim tvoje riječi tako su normalne, iskrene, prirodne, ljudske”. Ona je u tom postu između ostalog napisala ... Svako od toga je ispunjavanje društvene obaveze – vaš način na koji možete doprinjeti tome da se zaraza ne širi i da se štiti zdravlje.
Na to me obuzela pozitiva jer uvijek razmišljam kako mogu ovom društvu doprinjeti i pažljivo razmišljam o svakom postpuku, pokušavam sagledati poslijedice svojih akcija i racionalno ih sagledati, kako svoje, tako i drugih. Nije to lako. Nisu svi ljudi spremni na opće dobro.
Jasminka mi je predložila da nešto napišem za nju ali samo joj predložila da njezine savjete snimim i pokažem svima. Ona je imala istu reakciju, isti misaoni tijek. Složile smo se da naš doprinos treba biti društvu u kojem živimo i stvaramo.
Zvala sam HRT, HR, Hanzamediu, nitko nas nije htio niti kunom financirati, nazvala sam KKZ koji je odmah dao opremu jer i oni razmišljaju kako doprinjeti općem dobru. Uz mene je uvijek kretivni partner Ivan-Stjepan Lucić i tako je naša briga za društvo kanalizirana u smjeru kojem želimo. Udružili smo svoja znanja, sposobnosti i resurse, te dali ono što možemo od srca i zdrave glave.
Napravili smo serijal od devet epizoda koji će sigurno pomoći kako da prebrodimo ova teška vremena. Nakon što sam zapakirala priču i s Jasminkom prošla još nekoliko mejlova o tome jesmo li dovoljno napravile, što bismo trebale još? Sjetile smo se savjeta disanja, koje sutra snimamo!
Poslala sam e-mail svim kolegama:
Poštovane kolegice i kolege,
Jasminka Sabol Mužinić, profesorica psihologije i mali kreativni tim Ivan-Stjepan Lucić, snimatelj/montažer i ja Danijela Stanojević scenaristica i redateljica uz podršku KKZ-a (Kinoklub Zagreb) osjetili smo veliku potrebu da doprinesemo našem društvu u ovo doba kada je korona virus preuzela naše svakodnevne živote.
Molim vas da podržite naše napore te smo vam dlučili doprinjeti u kreiranju svakodnevnih sadržaja kako bi pomogli našim građanima Republike Hrvatske.
Na ovim linkovima vam šaljemo 9 epizoda iz serijala ” Psihološki savjeri Jasminke Sabol Mužinić” i audio.
U privitku su i scenariji koji će vam olakšati posao. Slobodni ste objavljivati sve sadržaje koje vam šaljemo.
Srdačno vas pozdravljam i želim vam puno zdravlja,
Danijela Stanojević, scenaristica/redateljica ali i novinarka…