Što muha vidi kao red to pauk vidi kao kaos

Tek što sam instalirala aplikaciju na mobitel, više od stotinu muškaraca posjetilo je moj profil, ostavljajući srca i izraze divljenja. U uvodu sam na engleskom jeziku objasnila svoje aktivnosti na ovoj aplikaciji i namjere. Čini se da nitko nije pročitao ili ne razumije engleski: ‘Hey there! I’m here to dive into the world of communication and connect with you. Let’s see what magic unfolds when we interact honestly and openly, sharing our thoughts and reflections.’

Dok sam pregledavala profile, naišla sam na mnoge koji su bili neobični, muškarci koji su izgledali kao da su spremni za ‘odstrel’. Na tim aplikacijama prisutna je određena tuga, a stotine milijuna muškaraca čekalo je u tom digitalnom bordelu na red za malo pažnje.

Izabrala sam nekoliko njih s kojima je konverzacija započela standardnim pozdravom koji se često ponavljao. Većina bi postavila isto pitanje: ‘Što ovako lijepa dama radi ovdje?’ Oni koji su bili direktniji, bez ikakvih zadrški, pitali bi: ‘Što tražiš ovdje?’”

 

„Tražim ovdje seks, nije li ovo online bordel?“

To bi odvelo konverzaciju u neke nepoznate smjerove. Ne tražim vezu samo seks. Bez dubljeg razgovora ili zavođenja predložili bi kavu. Nikad se nitko ne bi sjetio pitati za večeru.

Znači jest online bordel ali besplatan?

Razmišljala sam da podijelim račune za režije pa da onda to plate i tko plati više režija taj je ustvari onaj koji zaslužuje kavu.

„Koje su tvoje fantazije?“ , pitao je oženjeni muškarac koji traži zadovoljenje svojih seksualnih potreba jer sa suprugom nema nikakav odnos.

„Tri mlada muškarca koja samo mene zadovoljavaju.“

„Nisi ni ti luda.“

„Možda nisam ali možeš li zamisliti svoju ženu s dvojicom dvadeset petogodišnjaka neodoljiva koji su posvećeni samo njoj i njezinim potrebama.“

„Vratimo se mi tebi.“, odbijao je komentirati svoju suprugu.

„Kako to kod tebe ide? Ujutro poljubiš ženu skuhaš joj kavu i onda se dopisuješ sa ženama online i pokušavaš dogovoriti neki seks sa strane? „

„Nisam imamo uspjeha.“

„Spread that ass babe.“, samodopadni dizajner je ponavljao priču o svojoj sklonosti prema zrelim ženama, najlonkama i crvenom ružu.

„Zrele žene? To je kao da si mi sad rekao da imaš 13 godina i da drkaš na reklame za Jadran samostojeće čarape.“

„Yeah babe, spread that ass babe. Poslale su mi mnoge svoje guzice jedino što mi smetaju tange. Jedna je skroz podivljala kada sam joj rekao da imam butelju vina, gram čistog bijelog, gledam porno i čekam njzine fotke najlonki. Žene su danas lijene ne nose najlonke.“

„Ti si neki narkoman?“

„Nisam ja narkoman ja samo volim dobru drogu ne razumijem one koji duvaju kao neka medicina ili žuto jer tvoja napredna i genijalna generacija koji ste tako pametni svi ste na žutom. I glupi ekstazi samo bijelo, yeah spread that ass babe.“

„Zar nisi upućen? Ministrica kulture je upravo proglasila novi jezični zakon, a ti i dalje parlaš engleski, ponavljajući besmislice kao da si lik izvađen iz epizode ‘Rick and Morty’, s polovicom mozga zalijepljenom u vječnom glitchu.“

„Kada započnem govoriti engleski, moje lice poprimi nabrundani izraz, udara po zvučniku snimajući glasovne poruke, zvučim kao netko tko je potpuno izgubio vezu sa stvarnošću.“

„Kakav to, dovraga, zvuk proizvodiš?“

„Lupam s njime po mobitelu jer sam nabrundan oh spread that ass babe. Ja volim kad mi ženske slikaju butt hole, sprad that ass babe. Volim kada žene imaju veće sise da mogu primiti te sise.“

Do trenutka kad je stigla nova poruka, moja prijateljica je već bila ovdje. Pomislila sam da je ovaj čovjek kao neko s ograničenim intelektualnim sposobnostima, netko tko nije u stanju pravilno funkcionirati.

„Može slikica?“

„Može.“, stigla je fotografija ogromnog penisa.

„Živiš s roditeljima? „

„Kako drugačije?“

„Pa imaš 38 godina.“, pokazujem prijateljici njegov penis.

„Ne. To je AI to nije tvoj penis.“, stiglo je još fotografija penisa kao dokaz da je to njegov penis.

“Ah, ne mogu opisati koliko me obradovala tvoja poruka. Povukla sam ekran mobitela bliže i shvatila da sam odgovorila nekom dečku. ‘Što radiš ovdje? Možemo li se naći na kavi?’ ‘Možda.’ ‘Zašto ti treba toliko vremena da odgovoriš?’ ‘Zato što istovremeno dopisujem s šestoricom muškaraca.’ ‘Ja se ne dopisujem s šest žena; dopisujem se samo s tobom. Kad dopisujem s nekim, to je samo ta osoba, ne cijeli svijet!’ ‘Razumijem.’

„Kako možeš tako pa ne možeš se sa svima dopisivati ti si meni posebna, kako se možeš s drugima dopisivati?“

„Žao mi je ali to je takva aplikacija gdje se svi dopisuju i onda od ovih sto muškaraca će možda neki biti u redu ali čini mi se da je to malo vjerojatno.“

„Sto muškaraca?“

„Da i dopisujem se sa šest i valjda sam baš evo krive odabrala ali živopisne. Nijedan nije za izbor.“

„Među nama je gotovo!“

„Kako to da si tu?“ , pomalo tradicionalnih shvaćanja barem prema fotografijama s djecom na krizmi, obratio se uljudno.

„Evo tu sam da bi potrošila nekog muškarca.“

„A šta ako ja potrošim tebe?“

„Pa super eto važno da smo oboje pristali na to i da nam je okej.“

„Kako misliš potrošila muškarca?“

„Pa ne ulazim u veze jer su naporne, muškarci previše traže od žena. Objese se za vrat i sise i de facto isisavaju energiju i život iz žene.“

„Možda nisi naišla na pravog muškarca.“

„Ovdje na ovoj mreži sigurno i neću naići na pravog ovdje jedino mogu naći nekog za potrošiti, nije li to takva mreža? Što ti tu radiš? Ovo su tvoja djeca?“

„Zašto ne ostaješ u vezi? Nemam što tražiti u vezi s ljudima koji nisu kompletni koji nisu spremni i zreli za vezu. Nekada su ljudi samo tu za seks, zabavu i usputni flert, nisu za veze. To je kao da kvadrat guraš u krug. Naprosto ne ide.“

„Možda ako daš nekome priliku bi ti se svidio?“

„Možda.“

„Mislim da bismo nas dvoje lijepo izgledali ja sam visok ti si visoka.“

„Voliš li parfeme i lijepo se obući?“, pitao me jedan momak dosta daleko od mene.

„Volim, kako da ne. Uvijek se lijepo oblačim.“

„Vidim da je tako. Bi li sa mnom na kavu?“

„Reci mi da me vidiš uživo bi li mi prišao i rekao mi: Zgodna si mi, lijepo mirišeš, super si se obukla hoćeš li sa mnom na kavu?“

„Ako bi sjedila sama možda i bi.“

„Znači da sam s prijateljicom u društvu ne bi mi prišao?“

„Ne. Vjerojatno ne bi.“

„Znači okej ti je ovako na mrežama mi pisati i prići ali uživo ne bi pokušavao? I tako propuštaš prilike da izađeš na kave sa ženama nego radije ovdje u ovom digitalnom kazamatu dok si smješten dovoljno daleko pišeš poruke i trošiš životno vrijeme na ovo?“

„Da. U pravu si trebao bi ti uživo prići.“

„Ne ne ti bi trebao uživo prilaziti ženama i tamo u svojem mjestu napraviti si život.“

„Obećala si mi da ćemo se vidjeti i popiti kavu baš si mi super, želim te.“

„Ne ja sam ovdje jer vježbam razvoj korteksa i tražim inspiraciju za napisati priče.“

 

„Čekaj, ti fakat misliš da je onom liku onoliki?“, pitala je prijateljica. „Ma nemoguće, pa pogledaj ga na ovoj fotki, nema on toliki.“ „Sto posto Photoshop ili AI.“ „Uglavnom, idem deinstalirati likove, dosta je bilo.“

Postoji umjetnost u upoznavanju muškaraca, ali ja biram samostalnost jer ova igra nema smisla; nijedan od ovih likova ne zaslužuje moje vrijeme. I da, postoji sofisticiraniji način za treniranje korteksa! Uz čašu vina, odlučila sam izbrisati aplikaciju za upoznavanje muškaraca i mentalne gimnastike.

Korteks se kalira suprotstavljanjem instinktima – svaki dijalog s muškarcem je za mene mentalni maraton, jača moju volju i odlučnost da budem bolja. Primijetila sam da muškarci ili ignoriraju opise ili ne razumiju engleski, iako sam jasno napisala da mi je komunikacija ključna i da sam ovdje da istražim njene dubine.