Kuharica iz karantene: Skuhala sam neplaniranu juhu i ljudska prava hoću!

Gledam vijesti na HRTu i ne mogu se oteti mislima, kako se Milanović izvukao u zadnji čas iz poduzetništva. Ne mora sada zbog korone tražiti potporu od države za svoj privatni biznis. Ne mora razmišljati kako će idući mjesec, hoće li netko poslovati s njim? Hoće li se projekti završiti ili će ga korona zaustaviti? 

Lijepo se na ovim izborima izvukao iz poduzetništva u Hrvatskoj. Nakon ovog predsjedničkog mandata može u mirovinu. Dobru mirovinu. Imao je priliku uništiti HDZ ali je pomogao da zažive i osvoje izbore. Andrej Plenković nije to zaboravio svojem sparing partneru i lijepo mu uzvratio. Sad je Milanović na predsjedničkoj poziciji. Kaže on tu i tamo nešto, ali većinom se ne želi miješati. Prepustio je „ovim lijevim desničarima“ da glasaju za Bernadića. Sad će to biti rastrojstvo na izborima bitka između desnih ljevičara i lijevih desničara.

Prednosti Plenkovića i Milanovića su u tome što su obojica obrazovani, školovali su se i vani, dobri su političari u smislu veza poznanstava rješavanja i kreiranja. Nedostatak Bernardićev je što ga je odgojila stranka i što se nije na taj način obrazovao ali ja završio fiziku. Problem malih država, društava je u tome što ljudi koji su: matematičari, fizičari, liječnici, inženjeri ulaze u politiku. Oni imaju jednostrano obrazovanje. Nisu za političke funkcije i kreiranje politike. Njih to ne zanima, njih da je društvo zanimalo studirali bi društvene znanosti. Mengelea je zanimalo kako da napravi ljudski atlas i sprovede rasnu politika. Doktori i inženjeri nemaju osjećaj za društvo.

50/50 ne postoji na listama. Žene u politici: raus! Bernardić je čak i homoseksualca maknuo s lista. Žene i homoseksualci: raus! Mislim, ima nas žena koje se želimo baviti politikom i želimo obogatiti svoje domove, pokupovati stanove, sjetimo se samo Anke Mrak Taritaš. Znamo i mi govoriti nadmeno, nadmoćno, volimo i mi svoj glas čuti kao Vesna Pusić ili Marijana Petir. Ne znam zašto je svima okej kada Bandić veli da je kriv i ak’ golub na Trgu crkne a kada bi takvo što rekla Milanka Opačić ili Jadranka Kosor odmah je ona ovakva – onakva. Ili to kaj je naša bivša predsjednica i kolače pekla! Zašto, pa žena zna kolače ispeć uz sve ostalo. Kolinda se znala zabaviti, pogledati dobru tekmu. Zagrliti dečke. Sve vam je to smetalo, a ne smeta vam Andrej Plenković samo zato što je muškarac. On, koji svima soli pamet: „Pogledajte moju soljenku. To je najveća soljenka i puna je soli. Ja ću vam posoliti pamet jer ja znam kako se to radi“, u potpunosti ga razumijem. Meni nije problem stati na njegovo mjesto. Mislim, ne bih bila nikada premijerka ali ja znam što je dobro, što valja, što je zdravo, kvalitetno, kako se treba ponašati i znam što bi bilo dobro raditi. Mogla bi povesti za sobom puno ljudi u bolje sutra. No, na žalost prilika je sve manje. Svi ulaze u politiku jer je i novca sve manje. Ništa se u ovoj zemlji ne može postići bez politike pa zato treba piti s vrela moći. Uđite i vi u politiku sigurna je i dobra plaća, radno mjesto bez većih posljedica, treba se potruditi oko njega ali oko kojeg ne treba? I za ono radno mjesto od 5.000 kn također krvarite. Znaju to i Nino Raspudić i njegova Marija. Nisu oni od jučer! Dugo i sustavno su oni prisutni.

Najgori su mi desni, najdesniji desničari koji žele, kako kažu, neki socijalni kapitalizam. Nitko njima nije objasnio da ne postoji socijalni kapitalizam. Postoji socijalizam i kapitalizam. Socijalni kapitalizam je oksimoron. Ne može profit biti socijalan.

EPK Rijeka. Što se tu dogodilo? Mnogo toga se dogodilo. Na čelu kolone je žena Emina Višnić. Odmah do nje, velika potpora Ivan Šarar pročelnik za kulturu i Obi Vojko Obersnel, gradonačelnik. Ruku na srce, nakon otvorenja bilo mi je jasno da to neće ići dalje jer sam gledala prijenos. Televizijski prijenos je režirao Miladinov Ivan. Kolega je to izveo sjajno ali Dalibor Matanić je napravio zapravo dugačak performans. Tonski je to bio masakr. Mislim da su se tonci željeli objesiti nakon prijenosa. Taj kaos je bio nešto posve drugačije od onoga na što smo navikli. Provincija, ulickana, koja voli i zna. Raskoš kao na sletu. Trebaju ovdje ljudi dosegnuti intelektualni nivo i tada će vjerojatno mnogo toga izgledati finije, jasnije, progresivnije. Čitava intelektualna scena je bila oduševljena s otvorenjem. Svi su ga slavili kao ustanak ljevice. Možda i bude tako! S obzirom na to da je jedino Možemo stavio žene na listu. Išli su po principu 50/50 posto. Oni kažu za sebe da nisu potkupljivi, to je progresivna ideja na našem društvenom tlu 2020. godine. Možemo nudi politiku koja je časno zanimanje. Ipak, mislim da će izbori biti ponovljeni jer sila je jača od razuma.

–              Hej hajde na zoom da se zumamo!, prekine mi misaoni tijek poruka prijateljice iz Njemačke.

Njemica iz Berlina, koja isto radi što i ja. U stvari nas dvije smo jednako neobične jer smo u svojim državama „bauerskog mentaliteta“ iz gradova koji su drugačiji.

Često boravi na selu. Ima svoje ladanje na kojem provodi sve više dane kako bi se izolirala od ljudi i gradske vreve. Kaže da joj se mlada susjeda htjela ubiti ali je njezin otac to sve odlučio ignorirati i kaznom izbiti iz glave te ludosti. Taj isti ne vjeruje u korona virus, kaže da je izmišljen samo kako bi upropastio Njemačku ekonomiju.

S Tenerifa mi se javio prijatelj koji kaže da jedino smije izaći na ulicu kako bi bacio smeće. Za skok u more platio bi globu od 500 eura. Ne smije van iz kuće, naručuje hranu iz dućana preko interneta. A kako koordinira EU projekt tako je s 30 ljudi na zoomu svaki dan, a nakon toga je sa svojom dječicom koja bi poludjela da nemaju malo dvorište. On je pred puknućem ali i dalje duhovit.

Prijatelj iz Londona mi kaže kako je Velika Britanija najvjerojatnije najgore mjesto u cijeloj Europi i da će ih dočekati teška ekonomska kriza jer nemaju Europsku uniju da s njome dijele bol.

–              Sve ostalo ovdje je ludo, počevši od naše usrane vlade, kaže mi dragi Lawrence.

Vjerojatno ne gleda vijesti iz Srbije. I kod njih su izbori, a Vučić se brine za djecu. Ne želim komentirati ali njima je zbilja suludo jer su potpuno ne disciplinirani a dvometraški premijer se pravi šerif. Daje okolo svima jer ne treba njima. Mađare i Orbana ne treba komentirati jer on sad u ovoj situaciji kada se u Hrvatskoj svi žvale, rukuju i grle želi uvesti Veliku Mađarsku.

–              Vratite nam Mađarsku kakva je ranije bila za vrijeme Kuena Hedervarija!, kaže Orban i mi se samo smješkamo jer nije Velika Srbija. Mađari su nam prijatelji evo dokaz je INA Mol. Kaj? A kaj sa Srbima imamo, kaj?

U Americi se usred umirućeg New Yorka i ludog Trumpa koji i nakon pokolja Amerikanaca ne vjeruje u korona virus događaju demonstracije protiv rasizma. Mislim, cijeli svijet se protiv rasizma ustao. Ne znam što je s Kongom? Tamo je zavladao mir? Europa više ne iscrpljuje resurse?

Dobro kažu desni desničari najdesniji: „Trebalo bi uvesti socijalni kapitalizam“, to je super ideja, uvedimo i to, što da ne, pa kad je bal nek je….

Apsurdu nikad kraja, a treba doći do kraja života što mirnije.

Dogodilo mi se bezbroj puta u životu da me traže besplatne analize i savjete, da mi kradu ideje i prepisuju sebi moj rad. No, kako bi rekao moj prijatelj   Filip Povrženić, kazališni redatelj:” U vezi toga, htio bih ti reći da si ti ipak uvijek najbolja i da se vidi da je to tvoj rad jer nitko to ne može napraviti dobro kao ti. Koliko god netko krao tvoju ideju on ju ne zna izvesti i proizvesti u djelo, kvalitetno i zanimljivo jer nema tvoj um”, a ovo za prepisivanje mojeg rada čekam priznanje: “znamo da si to ti”… Sad je samo bitno da kada me zovete da znate da to stoji neki novac, robnu razmjenu, usluge. Dogovorit ćemo se, ljudi smo, nismo navijači Dinama. Svaka informacija ima cijenu, broj telefona, ideje koje crpite, drpite i žicate. Pa nije beg cicija… Socijalni kapitalizam, heeej čovječe ne hodaj malen ispod zvijezda, pa gdje nam je kraj?

Samo da odmah velim ja ću glasati za ženu na izborima. A sada pogledajte moju kuharicu iz karantene koja je sto puta duhovitija i bolja od Borne Sora, ali on je muškarac pa eto, njemu se naprosto lakše nasmijati.

Na kraju valja reći da je Novinarsko društvo i Sindikat novinara uspio izboriti prava za „slobodnjake“ usprkos laganom miniranju cijele stvari od strane nekih. Tako da se sve može kad se hoće i kad se snage udruže,

Možda će tako i ostatak Hrvatske koji nije u hobotnici odlučiti drugačije. Zakaj? Pa zbog ovoga svega gore napisanoga i mnogo, mnogo više razloga u našem društvu u kojem svakodnevno dokazujemo da je sve otišlo u krivi smjer.